Borovnica je sve popularnija voćarska kultura u Srbiji, ali i jedna od najzahtevnijih. Ako je zemljište suviše kiselo, slabije rod daje. Ako nije dovoljno kiselo, loše usvaja hraniva. Stručnjaci preporučuju godišnju kontrolu pH vrednosti, kao i analiza lista i zemljišta – jer tek na osnovu toga može da se odredi prava količina i vrsta đubriva. Nažalost, mnogi voćari ovo zanemaruju i kasnije imaju velike gubitke. Podaci pokazuju da čak 60% problema u uzgoju borovnice dolazi iz loše ishrane biljke – ili zbog previše azota, ili zbog pogrešnog tipa đubriva.
Organska đubriva i održavanje kiselosti zemljišta
Od treće godine po sadnji, organska masa poput treseta, humusa ili zgorelog stajnjaka unosi se svake druge do treće godine, u zavisnosti od stanja zemljišta. Ako je zemljište siromašno humusom, preporučuje se unos do 40 t/ha, dok je na plodnijim parcelama dovoljno 10 do 15 t/ha. Mešavina zgorelog goveđeg stajnjaka i treseta daje odlične rezultate. Važno je napomenuti da previše kisel humus može da naruši ravnotežu i smanji usvajanje hraniva.
Mineralna ishrana borovnice – orijentacione količine
Od druge do šeste godine borovnica traži postepeno povećanje mineralnih hraniva: 100–200 kg/ha amonijum-sulfata, uz dodatak oko 100 kg/ha NPK đubriva. U punoj rodnosti koristi se oko 100 kg/ha azota – u obliku amonijum-sulfata, amonijum-nitrata ili uree. Amonijum-sulfat i urea se primenjuju kada je pH zemljišta iznad 5, dok se amonijum-nitrat koristi ako je pH ispod 4. Fosfor se dodaje u količini od 30 do 60 kg/ha P2O5, a kalijum 80 do 140 kg/ha K2O, u vidu kalijum-sulfata ili kalijum-nitrata. Kalijum-hlorid treba izbegavati jer borovnica ne podnosi hlor.
Uloga magnezijuma i kada ga dodavati
Magnezijum je ključan za borovnicu, naročito ako dođe do žućenja listova. Preporučena godišnja doza je 60 do 120 kg/ha MgO, najbolje u obliku magnezijum-sulfata. Đubriva se nanose u trakama širine 1–1,5 metara duž redova, 10–15 cm od stabla, jer se tu nalazi najveći deo aktivnog korena. Važno je izbegavati dodavanje azotnih đubriva posle sredine jula, jer to može izazvati produženi vegetativni rast i osetljivost na zimu.
Đubrenje prema tipu zemljišta i načinu održavanja
Na lakim zemljištima koristi se NPK formulacija 15:15:15 ili 16:16:16, dok se na zemljištima bogatim organskom materijom preporučuju formulacije 8:16:24 ili 7:14:21+MgO. Đubrivo se unosi rano u proleće, pred početak vegetacije. Po završetku cvetanja u junu, vrši se prihrana sa 100 do 300 kg/ha amonijum-sulfata, ili sa uree ako je pH iznad 4,6. Ako se zemljište malčira piljevinom, treba povećati količinu azota – do 300 kg/ha godišnje. Zatravljene parcele se đubre u trakama, dok se jalovi ugar đubri po celoj površini. Jesenje đubrenje NPK đubrivima preporučuje se u slabijim zasadima radi pravovremenog raspada i dolaska do zone korena.