Koja je najjeftinija stočna hrana i zašto je paša zlata vredna?
Paša ne zahteva dodatnu obradu, mešanje ili pripremu, a stoka je sama konzumira direktno sa terena

Zelena hrana sa pašnjaka predstavlja najjeftiniju i najprirodniju stočnu hranu u Srbiji – prosečan trošak po kilogramu suve materije može biti i do 5 puta manji nego kod koncentrata. Paša ne zahteva dodatnu obradu, mešanje ili pripremu, a stoka je sama konzumira direktno sa terena. Uz bogat nutritivni sastav i visoku svarljivost, ispaša ostaje osnov stočarske proizvodnje u vegetacionom periodu.
Prednosti paše kao prirodne stočne hrane
Na većini prirodnih i sejanih livada u Srbiji, posebno u brdsko-planinskim predelima, stoka se tokom proleća i leta može hraniti direktno sa pašnjaka. Ova praksa omogućava uštedu na stočnoj hrani, smanjuje troškove rada i mehanizacije, a pozitivno utiče i na zdravlje životinja.
Zelena masa sadrži između 60 i 80% vode, zavisno od biljnog sastava i doba godine. Uz prisustvo biljaka poput deteline i grahorica (leptirnjača), sadržaj proteina u suvoj materiji može dostići i 20%. Upravo zbog te kombinacije visoke hranljive vrednosti i minimalnog ulaganja, struka ističe pašu kao najekonomičniju opciju.
Sastav pašnjaka i njegova važnost
Kvalitet paše u velikoj meri zavisi od toga koje biljke dominiraju na terenu. Biljke se, prema vrednosti za ishranu stoke, mogu podeliti u četiri grupe:
- Otrovne i štetne biljke: velebilje, bunika, čemerika – mogu biti opasne ili čak smrtonosne
- Bezvredne biljke i kisele trave: tvrdača, popino prase, rogoz
- Slatke trave: livadarke, vijuk, ljuljevi – dobre za ishranu
- Leptirnjače: grahorice, deteline – najvrednije zbog visokog sadržaja proteina
Za zdravlje stoke i maksimalnu iskoristivost, idealan pašnjak treba da sadrži što više biljaka iz poslednje dve grupe.
Uticaj faze razvoja biljke na hranljivu vrednost
Kako biljka stari, opada njen nutritivni kvalitet. Mladi listovi su najbogatiji proteinima i najlakše se vare, dok se starenjem povećava udeo celuloze. Evo koliko se koja komponenta biljke vari:
- Mladi listovi: 70–75%
- Stari listovi: 60–65%
- Uvenuli listovi: 45–50%
- Zelene stabljike: 50%
- Uvenule stabljike: 35%
Pravovremena ispaša omogućava da stoka konzumira biljke u najpovoljnijoj fazi, čime se poboljšava prirast i zdravlje životinja.
Iako je paša bogata kalcijumom i kalijumom, u mnogim delovima Srbije – naročito u jugoistočnom regionu – postoji manjak fosfora u zemljištu. Zbog toga stručnjaci preporučuju dodatak stočne soli i mineralnih smeša za balansiranu ishranu.