Kupina se smatra jednim od najpopularnijih bobičastih plodova, a njena proizvodnja se odvija širom sveta. Kvalitet, sezonski uticaji i svetska potražnja su neki od faktora koji značajno utiču na cene kupine na tržištu. Stoga su otkupne cene kupine važan faktor koji utiče na profitabilnost i potražnju za ovim proizvodom na tržištu.
Istorijski maksimum kupina je dostigla pre dve godine kada je njena otkupna cena iznosila i do 300 dinara po kilogramu. Tokom 2022. godine proizvođači su se nadali da će cena ostati na istom nivou. Međutim, kako je počela berba kupine otkupna cena je iznosila oko 200 dinara po kilogramu, da bi se taj iznos u toku otkupa skoro prepolovio, tačnije proizvođačima je nuđena cena od 120 dinara po kilogramu od strane otkupljivača. Ovo svakako nije bilo očekivano jer je ostvarena pproizvodnja bila manja u odnosu na prethodne godina, a ujedno i kvalitetniji, što ne bi trebalo da dovede do smanjenja otkupnih cena.
Uzimajući u obzir da je otkupna cena kupine smanjena gotovo preko noći, uprkos visokoj tražnji i da je tokom prošle godine izvozna cena u proseku iznosila oko 7,5 evra po kilogramu, jasno je da najmanji deo profita ostaje proizvođačima uprkos tome što su oni ti koji ulažu najviše sredstava i rada i pri tome najviše rizikuju.
Kupina je ranijih sezona bila potcenjena i cena je bila ispod proizvođačke cene. Cena kupine se kretala u proseku oko 50 dinara po kilogramu, tako da je rezultiralo nepovoljnom računicom njene proizvodnje i time da mnogi proizvođači odustanu od proizvodnje kupine. Procenjuje se da je u Srbiji trenutno oko 1500 hektara pod ovim voćem. Poslednje dve godine kupine doživljavaju pravu ekspanziju. Uzrok porasta cene kupine je porast tražnje nastale usled nestašice na svetskom tržištu.
Prema rečima stručnjaka cena kupina će verovatno ostati na visokom nivou i procenjuju da će u 2023. godini cena kupine stagnirati. Zaustavljanje cena bobičastog voća, koje su poslednje dve godine oborile sve rekorde, mogao bi da bude predznak budućih dešavanja na tržištu hrane kao odraz sve očiglednijeg pada globalne kupovne moći potrošača. Uz to treba uzeti u obzir i povećanje pratećih troškova u proizvodnji kupine kao što su troškovi transporta i repromaterijala.
Proizvodnja kupine u Srbiji
U Srbiji se sedamdesetih godina prošlog veka intezivira proizvodnja jagodastog voća, dok se krajem devedesetih javlja sve veća proizvodnja kupine koja dostiže 10.000 tona, nakon čega Srbija postaje jedan od najznačajnijih proizvođača ove voćne vrste. Kupina se najviše gaji u Mačvi, Pomoravlju, Podrinju, čačanskom i podkopaoničkom kraju. Većina kupina u Srbiji raste po malim voćnjacima uz pomoć tradicionalnih tehnika gajenja i većinom se berba obavlja ručno.
Većina proizvedenih kupina u Srbiji se izvozi (85%). Uglavnom se izvoze zamrznute kupine (90%), a preostalih (10%) ide kao sveže voće u hladnjačama. Najviše se kupina izvozi u zemlje EU, pri čemu je primetno povećana tražnja za srpskom kupinom u skandinavskim zemljama. Važno je napomenuti da se u EU kupina prerađuje u sokove, paste, piree, tako da postoji mogućnost da se prihodi i uvećaju ukoliko bi se kupina izvozila kao prerađena, umesto plasmana zaleđene kupine.
Čačanska bestrna: Najzastupljenija sorta kupine u Srbiji
U Srbiji je najzastupljenija kupina „čačanska bestrna“, sorta koja je stvorena u Institutu za voćarstvo u Čačku. Ova sorta je veoma rodna zbog čega je veoma popularna kod proizvođača. Plodovi su joj izuzetno krupni, meki i ne trpe transport, ova sorta sklona je curenju soka i promeni boje kako pri izloženosti suncu, tako i prilikom zamrzavanja, što je nedostatak koji je potrošačima teško prihvatljiv. Zato u zasade, prema rečima stručnjaka, treba uvoditi kvalitetnije sorte, gde se najčešće propagiraju strane sorte loh nes i čester.
Značajan problem je i što su kupinjaci često podizani u uslovima i područjima koja su neodgovarajuća, što se nekad ne može rešiti ni primenom najnovijih tehnologija ni promenom sortimenta. Kako bi se dodatno unapredila situacija proizvodnje kupine u Srbiji neophodno je uraditi rejonizaciju kupine, kao i da izvrši popis tačnih površina koje su pod zasadom ove voćne vrste. Na ovaj način bi se utvrdilo čime raspolažemo i izlazimo na tržište, kao i da li je potrebno subvencionisanje i ulaganje u nove zasade.