Dok se bliži jesenja setva, poljoprivrednici u Srbiji suočavaju se s novim talasom poskupljenja mineralnog đubriva i repromaterijala. Cene skaču iz nedelje u nedelju, a trgovci svako novo vozilo iz uvoza dočekuju s većom cenom. Ratari kažu da ne mogu da opstanu ako država ne ograniči trgovačke marže.
Koliko je poskupelo mineralno đubrivo?
Cena osnovnog, kompleksnog mineralnog đubriva porasla je sa 54 na 64 dinara po kilogramu u svega nekoliko nedelja.
Ovaj podatak jasno pokazuje zašto je ograničavanje marži pitanje opstanka, a ne luksuza.
Zašto su poljoprivrednici na ivici egzistencije
Seme i repromaterijal postali su luksuz za mnoge proizvođače. Cena setvene jedinice suncokreta, dovoljna za oko 2,5 hektara, skočila je sa 180 na čak 270 evra, dok je seme uljane repice poraslo sa 9.000 na 11.000 dinara.
Istovremeno, otkupne cene ratarskih proizvoda su bagatelne – kilogram pšenice i dalje vredi svega 21 dinar, što je daleko ispod realnih troškova proizvodnje. Poljoprivrednici upozoravaju da će se teret smanjenja cena prehrambenih proizvoda, koje država planira kroz ograničenje marži, jednostavno prebaciti na njih – one koji već rade sa gubitkom.
ručnjaci ističu da problem nije od juče – visoke trgovačke marže na repromaterijal prisutne su već deset godina. Kao primer, u Rumuniji setvena jedinica suncokreta košta od 150 do 160 evra, dok je u Srbiji cena za isti proizvod i do 300 evra. Razlika nije rezultat kvaliteta, već nameta i uvoznih barijera koje domaće proizvođače guraju u nepovoljan položaj.
Marže su previsoke
Zbog komplikovanih propisa poljoprivrednici ne mogu ni da uvezu jeftinije seme iz inostranstva, što ih dodatno vezuje za domaće distributere i njihove previsoke marže.
Bes na selu
Na terenu se oseća sve veće nezadovoljstvo. Ratari upozoravaju da ne mogu da rade u uslovima kada im otkupljivači nude 45 dinara za kilogram suncokreta, dok je pre samo tri godine cena bila 77 dinara.
Poljoprivrednici tvrde da su primorani da razmišljaju o protestima i izlasku traktorima na ulice jer država ne reaguje na očigledne posledice suše i ne nudi nikakvu konkretnu pomoć. „Na selu vlada nemaština, a cene repromaterijala i đubriva divljaju. Ako se nešto hitno ne preduzme, setva će biti dovedena u pitanje“, upozoravaju proizvođači.
Da li će država reagovati?
Ako država zaista želi da ograniči trgovačke marže, onda to mora da obuhvati i mineralna đubriva, seme i sredstva za zaštitu bilja. Bez toga, svaka mera će biti polovična i obesmišljena, a srpski ratari će nastaviti da tonu u dugove i da gube motivaciju za rad.
Ako se nastavi ovim tempom, poljoprivreda u Srbiji rizikuje da se uruši – jer niko ne može da seje i proizvodi sa gubicima.