Zemljište je ograničen resurs. Ima svoje potrebe, i kada je „umorno“, ne može da pruži ono što od njega očekujemo.
Odmor za zemljište igra presudnu ulogu u očuvanju plodnosti i postizanju stabilnih prinosa. Poljoprivrednici se često suočavaju s problemima smanjenja prinosa, čestim bolestima biljaka i degradacijom strukture zemljišta — čak i kada koriste veće količine đubriva. U takvim slučajevima, iskusni proizvođači znaju da je vreme da zemljištu pruže predah.
Kako prepoznati umorno zemljište?
Identifikacija umornog zemljišta nije teška za iskusnog poljoprivrednika. Pad prinosa i loš kvalitet biljaka samo su neki od pokazatelja iscrpljenosti zemljišta.
Plodored i značaj crnog ugara
Da bismo razumeli uzroke umora zemljišta, osvrnimo se na istoriju poljoprivrede i koncept plodoreda. Plodored je praksa u kojoj se nakon određene godine izostavlja setva useva na određenom polju, dok se zemljište i dalje obrađuje i đubri. Ova praksa — poznata i kao crni ugar ili parlog — bila je široko primenjivana u brojnim civilizacijama. Danas se retko koristi u tradicionalnom obliku.
Savremeni pristupi odmoru zemljišta
U modernoj poljoprivredi češće se primenjuje gajenje jednogodišnjih kultura za zeleno đubrenje koje se, nakon vegetacije, u jesen zaoravaju. Ovim se značajno skraćuje vreme odmora, a zemljište dobija potrebne hranljive materije.
Zemljište se najbrže umara u uslovima monokulture — kada se ista biljka uzgaja godinama na istom polju. Ovo dovodi do nakupljanja toksina iz žetvenih ostataka koji negativno utiču na budući rast iste vrste. Iako postoji više teorija o umoru zemljišta, bakterijska teorija danas ima najširu primenu.
Uloga humusa i mikroorganizama
Humus je nosilac plodnosti zemljišta. Mikroorganizmi prisutni u humusu odigravaju ključnu ulogu u razgradnji organske materije i dostupnosti hranljivih materija biljkama. Više humusa znači veću plodnost.
Biljke ne mogu direktno upiti hranljive elemente iz čvrstog dela zemljišta. Mikroorganizmi, naročito bakterije, posreduju u tom procesu. Oni apsorbuju hranljive materije, koriste ih za sopstveni razvoj, a pri raspadanju oslobađaju ih u obliku rastvora dostupnog biljkama.
Ovaj biološki ciklus zahteva vreme — koje se zemljištu mora obezbediti odmorom.
Preporučuje se smanjena obrada tla umesto čestog oranja, jer prekomerna obrada može ugroziti mikrobiološku aktivnost, posebno pod uticajem UV zračenja.
Prirodno stanje zemljišta jeste da bude pokriveno – bilo biljkama, bilo njihovim ostacima. Golo zemljište ubrzano gubi humus. U tu svrhu se seju tzv. sideratne biljke, koje se potom zaoravaju. Neke od njih mogu i biološki „lečiti“ zemljište, kao što su kadifa, neven, gorušica, slačica, špargla, facelija i druge.
Mineralna i organska obogaćenja
Unošenjem finog kamena, pepela i zeolita povećava se sadržaj minerala u zemljištu. Organska đubriva dodatno poboljšavaju plodnost i povećavaju broj korisnih mikroorganizama. Mikrobiološka đubriva i mulj iz stajaćih voda ili močvara su se pokazali kao vrlo korisna sredstva za biološku regeneraciju zemljišta.
Uzimajući u obzir sve navedene faktore i primenom savremenih metoda upravljanja, poljoprivrednici mogu očuvati plodnost zemljišta, postići veće prinose i gajiti useve na održiv način. Odmor zemljišta nije luksuz – to je neophodan korak ka dugoročno uspešnoj i zdravoj poljoprivredi.