Zemljište je ograničen resurs. Ima svoje potrebe i kada je umorno ne može da pruži ono što od njega očekujemo.
Odmor za zemljište je ključni faktor za postizanje visokih prinosa i održavanje plodnosti. Poljoprivrednici se često suočavaju s problemima smanjenja prinosa, čestim bolestima biljaka i degradacijom strukture zemljišta, čak i nakon primene većih količina đubriva. U takvim situacijama, iskusni poljoprivrednici znaju da je vreme za odmor zemljišta.
Identifikacija umornog zemljišta nije teška za iskusnog poljoprivrednika. Pad prinosa i loš kvalitet biljaka samo su neki od pokazatelja umora zemljišta.
Da bismo razumeli uzroke umora zemljišta, možemo se osvrnuti na istoriju poljoprivrede i koncept plodoreda. Plodored je praksa u kojoj se nakon određene godine izostavlja setva useva na određenom polju, a zemljište se a to vreme normalno obrađuje i đubri. Ova praksa, poznata i kao crni ugar ili parlog, bila je široko rasprostranjena u mnogim civilizacijama i narodima. Međutim, danas se ova metoda retko primenjuje.
Umesto toga, u savremenoj poljoprivredi koristi se gajenje jednogodišnjih kultura za zeleno đubrenje, koje se kasnije u jesen zaorava. Na taj način se period odmora skraćuje na nekoliko meseci nakon žetve. Ovaj pristup pokazao se efikasnijim u održavanju plodnosti zemljišta.
Zemljište se najbrže umara u monokulturi, gde se ista kultura konstantno uzgaja na istom polju. To dovodi do nakupljanja toksina iz žetvenih ostataka, što može imati štetan uticaj na rast i razvoj biljaka iste vrste. Postoje različite teorije koje objašnjavaju uzroke umora zemljišta, ali bakterijska teorija je najprihvaćenija u današnjoj nauci i praksi.
Humus, nosilac plodnosti zemljišta, i mikroorganizmi prisutni u humusu igraju ključnu ulogu u održavanju plodnosti zemljišta. Povećanje sadržaja humusa rezultuje većom plodnošću, dok odmor za zemljište znači povratak njegove biološke snage.
Biljke ne mogu direktno apsorbovati hranljive elemente iz čvrstog dela zemljišta. Zemljišni mikroorganizmi, posebno bakterije, deluju kao posrednici između zemljišta i biljke. Oni apsorbuju hranljive elemente iz čvrstog dela zemljišta, koriste ih za svoj razvoj, a pri njihovim raspadanjem i mineralizacijom, ovi elementi se oslobađaju u zemljišni rastvor.
Ovaj proces zahteva vreme, koje se dobija odmaranjem zemljišta. Umesto tradicionalnog oranja, preporučuje se samo obrada zemlje kako bi se očuvala struktura. Iskustva pokazuju da se zemlja brže umara ako se više puta ore tokom godine, jer su zemljišni mikroorganizmi osetljivi na ultraljubičasto svetlo.
Pokrivanje zemljišta je ključni korak u održavanju plodnosti zemljišta. Prirodno stanje zemljišta je da je uvek pokriveno biljkama ili njihovim ostacima, kao što je slučaj u šumi ili livadi. Gola zemljišta brže gube humus, stoga je važno da se ono pokrije, posebno u vreme odmora, za to su najbolje sideratne kulture, koje se posle zaoravaju.
Osim vrsta koje stvaraju veliku biljnu masu, mogu da se siju i vrste koje mogu da izliječe zemlju od nematoda ili štetnih insekata, a to su kadifa, neven, gorušica, slačica, špargla, facelija i druge.
Osim toga, unošenje sitno mlevenih stena, pepela i zeolita može obogatiti zemljište mineralima. Unošenje organskih đubriva takođe poboljšava plodnost i povećava ukupnu masu živog sveta u zemljištu. Tretiranje tla mikrobiološkim đubrivima može ubrzati obnavljanje plodnosti i povećati broj korisnih mikroorganizama. Biološki preparati s mikroorganizmima iz slatkovodnih stajaćih voda i unošenje mulja iz jezera i močvara pokazali su se vrlo korisnima u ovom procesu.
Uzimanje u obzir svih ovih faktora i pravilnim upravljanjem odmorom zemljišta, poljoprivrednici mogu održavati njegovu plodnost, postizati visoke prinose i dugoročno održivo gajiti svoje useve. Odmor za zemljište je neophodan korak u putu prema uspešnoj poljoprivrednoj praksi i očuvanju prirodnih resursa.