Nakon sastanka ministarke poljoprivrede, proizvođača i otkupljivača mleka najavljene su nove mere u oblasti mlekarstva. Jedna od mera iz Ministarstva poljoprivrede je povećanje premije za mleko sa 10 na 15 dinara po litri, kao i povećanje subvencija po grlu sa 25 000 na 30 000 dinara. Ministarstvo najavljuje da je dogovoreno da proizvođači koji žele da zadrže žensko tele dobijaju subvencije od države u iznosu od 100 000 dinara koje će biti isplaćivane kroz četiri isplate u roku od godinu dana ili ukoliko se odluče za kupovinu novih stelnih junica da dobiju refundaciju 50 odsto cene koja je plaćena.
Nekoliko dana ranije Vlada je usvojila odluku o uvođenju prelevmana i to 15 dinara po litri mleka i 30 dinara po kilogramu tvrdih sireva - ementalera, čedara, edama, tilsitera, kačkavalja, masdama i gaude. Prelevmani su uvozne takse koje se uvode kada treba zaštititi domaćeg proizvođača. Imaju za cilj da se zaštiti skuplji domaći proizvod od nerealno niske cene uvoznog proizvoda.
Sve navedene mere se uvode kao odgovor na krizu koja postoji u ovom sektoru. Na žalost reč je o kratkoročnim merama a problemi u mlekarstvu postoje godinama. Sa druge strane primarni proizvođači i dalje imaju realne razloge za zabrinutost. Problem prelevmana je što su uvedeni za mleko i proizvode od mleka iz zemalja EU, što znači da ukoliko mlekare imaju pogone u nekima od zemalja u okruženju koje nisu članice EU mogu jednostavno preusmeriti uvoz i zaobići prelevmane. Visina prelevmana koja se odnosi na sireve je nerealno niska, jer ako uzmemo da je npr. Potrebno 10l mleka da bi proizveli 1kg gaude, jasno je da 30 dinara koliki je iznos prelevmana ne može da pokrije troškove koje imaju domaći proizvođači.
Povećanje premija teško da će rešiti situaciju jer otkupljivači mleka mogu to zloupotrebiti i smanjiti svoju otkupnu cenu. Mlekare su smanvale otkupnu cenu i zbog većeg uvoza mleka koji je bio neophodan zbog nestašice istog koji se desio krajem prošle godine. To kod primarnih proizvođača dovodi samo do većih gubitaka u proizvodnji , jer cene repromaterijala su sve veće i veće. Ako je računica proizvodnje da se posluje sa gubitkom, zašto bi se proizvodnja širila kupovinom junica? Država svakako ne može da garantuje otkupnu cenu, ali može da iskoristi druge einstrumente agrarne politike.
Problematika je kompleksna i ne može se rešiti preko noći, a stručnjaci navode da treba pristupiti sistemskom, strukturnom rešavanju na nacionalnom nivou. Stočni fond se teško obnavlja, a naš je trenutno prepolovljen. Neophodno je sprovesti istraživanje o potrošnji mleka i mlečnih proizvoda kako bi mogli na osnovu toga definisati politiku podsticaja koji su potrebni u ovom sektoru. Znatno višim podsticajima i većim premijama treba motivisati proizvođače. Neophodno je izvršiti regionalizaciju proizvodnje. Da bi se kvalitet mleka unapredio potrebno je poboljšanje rasnog sastava krava i usvajanje novih biotehnologija u procesu proizvodnje. Prvi korak je na državi, ona je ta koja treba da odredi da li je mlekarstvo i proizvodnja mleka od nacionalnog interesa ili nije.