Često preovladava mišljenje da pasulj ne treba đubriti, zbog čega se on često seje na najsiromašnijim parcelama. Proizvođači, osim što ne đubre usev, često odaberu i najzakorovljeniju njivu, što neminovno dovodi do pada prinosa. Ipak, ovakvo razmišljanje, kojim se često vode naši povrtari, velika je zabluda. Za ostvarivanje visokog prinosa pasulja, kao i bilo koje biljke, zemljište mora biti bogato hranivima. Količina hraniva zavisi od agrohemijske analize i planiranog prinosa.
Iako su potrebe pasulja za azotom velike, biljke to obezbeđuju u količini od 80% putem kvržičnih bakterija, a 20% iz zemljišta. Zbog toga se azotna đubriva za pasulj upotrebljavaju u znatno manjim količinama. Ipak, biljkama pasulja je azot iz đubriva itekako potreban u početku vegetacije, dok se na korenu ne formiraju kvržice.
Đubrenje fosfornim i kalijumovim đubrivima takođe je veoma značajno. Najveći deo ovih hraniva biljke koriste u prvom delu vegetacije. U periodu od nicanja do cvetanja biljke usvoje 90-95% od ukupnih količina fosfora i kalijuma, a najintenzivnije usvajanje dešava se u fazi cvetanja. Pasulj ima velike zahteve i za kalcijumom.
Đubrenje fosfornim i kalijumovim đubrivima takođe je veoma značajno. Najveći deo ovih hraniva biljke koriste u prvom delu vegetacije. U periodu od nicanja do cvetanja biljke usvoje 90-95% od ukupnih količina fosfora i kalijuma, a najintenzivnije usvajanje dešava se u fazi cvetanja. Pasulj ima velike zahteve i za kalcijumom.
Zaštita od korova
Redovno uklanjanje korova ključni je faktor u postizanju visokog prinosa pasulja. Korovi oduzimaju biljkama hraniva i vodu, što može rezultirati nižim prinosima. Preporučuje se primena mehaničkih ili hemijskih mera suzbijanja korova u početnim fazama razvoja useva, kada su biljke pasulja posebno osetljive na konkurenciju korova.